Redžep Eminović, porijeklom iz Gornjeg Rahića, rođen je u Beču prije 11 godina pošto je porodica poput mnogih, morala napustiti  ognjište i poći u svijet.

Odlican učenik, mali Bosanac je i član čuvenog Hora bečkih dječaka pa provodi vrijeme između borojnih koncerata i internata u kojemu radi njegova majka Mirsada, koja je i upisala  svoga jedinca u ovu atraktivnu družinu, koja putuje na sve četiri strane svijeta.

Kako je dječak svake godine po nekoliko mjeseci na turnejama, pri svakom povratku roditelji odmah zaključe kako je, opet, narastao. Sada osim maternjeg i njemačkog, odlično govori engleski i snalazi se na španskom jeziku, te sklapa prijateljstva u mnoštvu oblasti iz različitih zemalja.

Kako je Hor jako popularan i poznat, stalno dolaze novi članovi iz  udaljenih krajeva pa ih Redžep upoznaje i u internatu. Za vrijeme raspusta  obavezno pozove svog japanskog kolegu Kenshija Ikkada, koji je smatran kao "drugo" dijete Eminovića.  Profesori  nadarenom decku iz Bosne i Hercegovine, predviđaju dugu i uspješnu muzičku karijeru ali njegovi roditelji Mirsada i Halid se ne žele miješati u Redžepove planove, posebno što za izbor zanimanja ima još mnogo vremena.

Hor bečkih dječaka je naslijedio umjetnike cara Maksimilijana iz 1498. godine, pravilnije rečeno dijela hora dvorske kapele,  sačinjenog od 16 dječaka. Do pada Habzburga, Hor je bio isključivo dvorska institucija te je učestvovao na zvaničnim svečanostima, privatnim koncertima ili kraljevskim misama. Potom je Josef Schnitt, koji je kasnije postao dekan Carske kapele, osnovao čuveni Hor bečkih dječaka (Wiener Sangerknaben), što je vremenom postao privatna, neprofitna organizacija. Od početka 1926 godine, mali pjevači iz Beča, počinju javno nastupati radi održavanja i nastavka djelatnosti. Izvode svjetovnu muziku, dječije opere, motete i naravno djela  najznačajnijih klasičnih umjetnika.

Aktuelni Hor čini oko stotinjak dječaka od 10 do 14 godina. Razvrstani u četiri grupe, predstavljaju se oko 300 puta godišnje sa raznovrsnim programom. Uspijevaju redovno nastupati i sa Bečkom filharmonijom, te horom Državne opere, održavajuci vjekovnu tradiciju carskih muzičara, što postoji pola milenijuma.

Bitno je pomenuti kako se svi dječaci postepeno navikavaju muzičkom izražavanju, stvaranju posebnog ugođaja, rano dajući vlastiti doprinos razvijanju jedinstvene kulture, prilagođene njihovoj osobnosti.

Džana Mujadžić
MEDIAINFO.BA