"Kradu svi, krao bih i ja" - misao koja doprinosi raširenosti korupcije

Korupcija je pojava sa kojom se nažalost svakodnevno susrećemo, vrlo često volimo optužiti vlast, političare i pravosuđe kako su oni glavni uzrok korupcije te kako oni i trebaju riješiti taj problem. Ipak svima nam je jasna činjenica da korupcija ne bi mogla opstati bez jake podrške među običnim stanovništvom koje je na kraju i najveća žrtva svega toga.

Bosanskohercegovačko društvo je razvilo posebnu naviku ugađanja nadređenim osobama i osobama na visokim položajima bez obzira da li imali koristi od toga ili ne, to je jednostavno u krvi naroda. Većina će radije učiniti uslugu i dati neki poklon nekome ko je na višoj poziciji makar od toga nemao nikakve koristi nego što će pomoći nekome ko zasita treba pomoć i uslugu.

To je zato što upravo jedan prosječni Bosanac, Hercegovac, Balkanac ustvari sebe vidi i želi vidjeti na mjestu osobe kojoj se umiljava, svaki bi želio da postane isto a kada postane to, on onda želi da su mu drugi potčinjeni i cijeli njegov proces napredovanja u društvu upravo je popločan jakom motivacijom koja dolazi iz želje i nade da će jednoga dana njemu biti potčinjeni svi koje on poznaje. To je balkanski san i to je nažalost realnost sa kojom se suočava svaki Balkanac.

Mnogi nisu svjesni toga kako davanjem mita za sticanje određene koristi uzimaju tuđe pravo te takvim djelovanjem uskraćuju određenu stvar nekome ko je možda više zaslužio od njih samih, nisu svjesni da svojim postupkom mogu nanijeti veliku bol i nepravdu osobi kojoj će možda takav događaj uništiti određene ambicije i nade. Mnogi o tome ne žele ni misliti jer korupcija je praćena sebičnošću pojedinca koji se ne brine o tome kakve će posljedice njegovi postupci imati na druge, kojem su njegovi interesi najbitniji i koji je spreman sve žrtvovati kako bi došao do svog cilja.

Kada bi narod prestao gajiti loše običaje i osjećaje koji korupciji daju mogućnost da opstane i da se rascvjeta, nje nebi ni bilo jer je upravo narod faktor bez kojeg korupcija ne bi mogla postojati.

Svaki pojedinac u BiH je taj koji je odgovoran za stanje u Bosni i Hercegovini bilo da se radi o korupciji bilo o nečemu drugom.

Cijeli problem bosanskohercegovačkog društva započinje na pojedincima i malim zajednicama. Vrlo je poznato kako se određeni trendovi veoma brzo šire u narodu, bez obzira da li se radi o lošim ili dobrim stvarima, narod želi biti u trendu i narod funkcioniše tako da u svojim postupcima traži opravdanje u postupcima drugih što problemima kao što je korupcija daje posebnu snagu jer narod u Bosni i Hercegovini i na Balkanu vrlo rado prihvata lažnu činjenicu da su za njegove postupke krivi drugi.

U bosanskohercegovačkom društvu se često može čuti izjava: "Kradu svi krao bih i ja", koja daje veoma jasnu sliku o tome kako sistem korupcije uspješno opstaje u našem društvu.

Glavni razlog pojave raširenosti korupcije u bosanskohercegovačkom društvu jeste nespremnost pojedinca da na sebe preuzme određene odgovornosti i da se suoči sa realnošću, nespremnost pojedinca da se žrtvuje u ključnim situacijama i odupre problemu kada je to najviše potrebno. Većina će radije odabrati svoj užitak i zadovoljstvo negoli da se suprotstave korupciji i korumpiranim osobama.

Jedan veoma dobar primjer ovome jeste korupcija u sistemu obrazovanja i obuke novih vozača. Svakom građaninu u Bosni i Hercegovini je veoma poznata činjenica da prilikom polaganja vozačkih testova postoji opcija da isti plati osobi koja je u komisiji te da bez problema iz prvog pokušaja dođe do svoje vozačke.

Za one koji ne žele platiti iznos koji se kreće oko 200 KM slijedi "kazna" i u narodu je poznato da takva osoba u 99% slučajeva iz prvog pokušaja neće položiti vozački ispit, bez obzira na znanje i umijeće koje pokaže u vožnji, a postoji i nepisano pravilo kako će osoba koja ne plati mito biti oborena najmanje u 3 pokušaja.

Ovo je općepoznata činjenica koju je bosanskohercegovačko društvo počelo prihvatati kao realnost.

Društvo, odnosno pojedinac, je taj koji je direktno kriv zbog korupcije u ovom a i u ostalim primjerima. Društvo je to koje je započelo tu praksu davanja mita, društvo je to koje veoma dobro pripremi i slomi svakoga onoga ko uopšte nije upoznat sa čim ima posla i onoga ko bi možda reagovao i bio veoma naljućen činjenicom da ga neko obara zbog toga što nije platio mito.

Nakon što vam hiljadu osoba saopšti kako ćete biti primorani jednostavno da platite mito ili prihvatite sudbinu da ćete tri puta biti oboreni i sami počnete shvaćati kako je to sistem koji je uigran na jednom višem nivou te kako vi sami tu ne možete mnogo učiniti već odabrati manje zlo za sebe. Kada još i uzmete u obzir poslovice tipa "Ne možeš se sa rogatim bosti", "Šutnja je zlatna vrijedna" i "Svi kradu, krao bih i ja" onda su vam male šanse da postanete jedan od onih koji će se snažno oduprijeti problemu.

Malo je onih koji su odlučili reći "Ne" i oduprijeti se ovome, čak i oni koji se odluče na neki otpor taj otpor se završava na tome da izdrže torturu koja im uslijedi, odnosno famoznu "kaznu" od najmanje tri propala pokuašja polaganja vozačkog ispita.

Od svih tih silnih slučajeva korupcije na kraju će se naći jedna ili dvije osobe od 1000 koje će odlučiti da se nekome požale ili pokrenu određeni proces kako bi se osobe koje učestvuju u cijelom tom lancu privele pred lice pravde.

Naravno, tu odmah dolazi novi problem sa korumpiranošću, organi vlasti i pravosudni organi nimalo nisu pošteđeni sveopšte groznice koja je zahvatila bosanskohercegovačko stanovništvo i da organi vlasti funkcionišu ispravno hrabrost među građanima za prijavljivanje slučaja korupcije bi svakako bila veća.

Kada neko i odluči da se suprotstavi problemu, nailazi na jak otpor u pravosudnim institucijama.

On je jednostavno za pravosudne institucije i organe koji služe u cijelom procesu za dovođenje pred lice pravde puka slučajnost, osoba koja je negdje zalutala, osoba koja čini nešto što je zabranjeno, osoba koja krši nepisano pravilo vjernosti cijelom sistemu korupcije koji čvrsto drži u zagrljaju cijelu Bosnu i Hercegovinu.

Istražni organi, organi za sprovođenje pravde te organi koji služe u cijelom tom procesu će radije osobu koja pokuša da se suprotstavi korupciji okarakterisati ludom, neuračunljivom, nepodobnom, izdajnikom i slično nego da će njegovu želju za dovođenje pred pravdu određenih osoba uzeti kao ozbiljnu stvar vrijednu poštovanja upravo zbog toga jer i oni takvim postupcima i stavovima opravdavaju svoje postupke i ne žele sebi reći kako su oni ti koji griješe.

Na kraju i kada slučaj dođe pred lice pravde, suočeni smo sa činjenicom da je i to "lice pravde" možda (a u velikom broju slučajeva jeste) dio cijelog "lanca ishrane".

"Ne možeš se sa rogatim bosti", "Šutnja je zlatna vrijedna", "Svi kradu, krao bih i ja" su poslovice koje su veoma popularne u bosanskohercegovačkom društvu i koje ubijaju u pojam svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini a većina njih danas te poslovice koristi kao opravdanje za svoje postupke te njihovim izgovaranjem svoje poglede na život prenose mlađim generacijama koje će također vrlo rado prihvatiti da odgovornost za svoje postupke proslijede na nečiju drugu adresu.

Izgovorom jedne od gore tri navedene popularne izjave pojedinac u društvu laže sam sebe tražeći opravdanje za svoj postupak koji je učinio ili koji će učiniti. Ovakve zarazne izjave i misli su nešto sa čim se većina Bosanaca i Hercegovaca susreću i većina njih veoma lahko prihvaća ideju da je društvo krivo za njihove postupke a ne oni sami. Ovakve misli se u Bosni i Hercegovini ponove milionima puta svakog dana i narod jednostavno voli da ih čuje.

To su izjave koje će prihvatiti bilo ko ko je počinio nešto što može uz pomoć ovakvih izjava opravdati ili ima namjeru takvo nešto učiniti. Kada jednom prihvatite stav koji je iznesen u pomenutim izrekama postajete dio lanca i postajete jedan od krivaca za problem raširenosti korupcije u bosanskohercegovačkom društvu.

Na prvi pogled, situacija je takva da se tom cijelom uigranom sistemu ne može stati u kraj jer je pustio korijene u narodu a izrastao i do najviših nivoa pravosudnog sistema i vlasti u Bosni i Hercegovini, no, prihvatanjem takvog stava postajemo dio toga i odobravamo da i mi postanemo žrtva tog sistema.

Korupcija je društvena bolest koja mora biti liječena na nivou društva ali je od ključnog značaja uloga pojedinca kao osnovne jedinke tog društva, ukoliko se u jednom društvu stvori određeni broj pojedinaca koji će biti spremni i odlučni da svoje interese žrtvuju kako bi se oduprli nepravdi i mračnom sistemu korupcije, to društvo će sigurno biti izbavljeno od tog problema.

Galip Kalač,
MEDIAINFO.BA

Ovaj članak je moguće komentarisati na FORUMU .